Projektna platforma INA LK Umjetnost kao avantura (2012.-2019.)
Od kraja 2012. g. do danas, INA Likovne kulture petog do osmog razreda planirana je i izvođena kao projektna nastava – orijientirana na likovnu umjetnost (na terenu).
Svrha je bila približavanje umjetnosti djeci i djece umjetnosti (suvremene, naročito) kroz posjete izložbama i proistekla fotografska bilježenja te kroz vizualna prezentiranja nastalog materijala; fotografije prije svega (uključujući i “osjetljiva” djela, što znači unaprijed dogovoreno/ dopušteno, pa snimano) poput Picassovih slika iz Klovićevih dvora, ali i objektivu uvijek raspoloživ Stalni postav MSU, pa izložbu Rashidovog dizajn itd. U školi bi (kr. šk. g.) uslijedile izložbe tih fotografija umjetničkih djela te i projekcije snimljenog materijala. “Pravo kino”, učenice (Lik. skupine) su tako nazivale zamračeni, posuđeni prostor, učionicu 70 za Dana škole, gdje su s vršnjacima – posjetiteljima njihovih prezentacija znale i zaplesati za tih projiciranja.
Naziv glavnog projekta/ platforme – Umjetnost kao avantura dale su Hana, Barbara, Dora, Sara koje su te posjete izložbama, fotografiranja s djelima (blizu formi selfija) kao i snimanje usputnih prostora grada (ukljućujući muzejske zgrade) tijekom odlazaka na izložbe (u međusobnoj komunikaciji) nazivale “avanturama grupe”.
INA projektna nastava s darovitim ućenicima, također, se često služila reinterpretiranjem umj. djela (op-arta npr.) za potrebe priredbenih kulisa ili se referirala na pojedina djela, naročito domaće suvr. umjetnost, poput B. Bućna. (Budući smo unaprijed znali MSU godišnje termine izložaba, čije smo posjete unaprijed dogovarali, takvo što je bilo i logično planirati u godišnju aktivnost skupine. U ovom slučaju seriju plakata naslovljenu Ususret izložbi Borisa Bućana).
Naslov Umjetnost kao avantura prvi put je upotrijebljen na plakatu izložbe 2014. (Nažalost, većina Avanturinog snimljenog materijala je izgubljena, skupa sa stickom, pa je voditeljica ovih INA počela pisati objave, bar retrospektivno.)
U proteklih pet godina realizirani su (Avanturini) projekti: Biljka živi organizam – kroz učenička istraživanja te različite slikarske i crtačke koncepte i formate, Čovjek t/k/o sam ja? – kroz istraživanje renesansnih djela „Vitruvijev“ čovjek, Alegorija proljeća i Stvaranje Adama. Dalje se projekt razvijao vizualizacijom (izraza) emocija – izražajnošću i asocijativnošću boja te također iskušavao portretom i figurom, u segmentu komuniciranja emocije kao i u velikim portretima Tesle, Boškovića ili kompoziciji optičkog (op-art) efekta površine (s figurama preslikanih proporcija učenica, „koautorica” i nositeljica Avanture). Većina tih srednjih formata ili i najvećih projektnih izvedbi s/p/retno se koristila i za scenografije školskih događanja, a neke su ušle u trajni školski postav.
Šk. g. 2015./2016., Projekt Ususret izložbi Borisa Bućana
Projekt Ususret izložbi Borisa Bućana čini pet plakata nastalih referiranjem na umjetnikovo djelo – prisvajanjem njegove originalne forme plakata s tekstnim “obrubom”. Prije samog posjeta njegovoj izložbi u MSU, školske 2015./16. godine već je bio realiziran taj niz školskih plakata (istodobno namijenjeni vizualnom uređenjju škole likovnom produkcijom većih dimenzija). Za susreta s umjetnikovim djelima, učenici su uspoređivali iskustvo vlastitog „prisvajanja“, našavši sei pred autentičnim umjetničkim djelima, te su također smišljali načine fotografiranja, selfije s umjetnikovim slavnim plakatima.
Platformu Umjetnost kao avantura osmislila je Dragica Antolović, prof. likovne kulture i likovne umjetnosti kao sintezu rada s darovitom djecom i projektnom nastavom nekih razreda, usklađeno s potrebama uređenja vrlo velike škole, brojnih i velikih otvorenih unutrašnjih prostora).
Šk. g. 2017./18. bio je započet Projekt Plakatored za drvored (kao autoričin koncept primjera projekta zadane teme Kulturna baština u lokalnoj zajednici (!) na radionici Projekt… (prof. S. Vuk) državnog skupa LK. (Tada se još nije tako zvao.)
Na primjeru je vidljiv jedan od njegovih plakata – s malom, umetnutom učeničkom fotografijom jednog ili jedinog starog, lokalno vrijednog “objekta” (ili ičeg što bi se moglo nazvat baština…u naselju iz 70-tih g. prošlog st.) postavljenom u jumbo plakat – prvi iz niza, unutar glavne fotografije P. Vučić, njenog zadatka fotografiranja (linear.perspektive) na terenu 2018. god. Spomenuta, mala fotografija (blizu stoljeća) starog drvoreda kestena (Vrapče/Oranice) na mjestu je pokrivene IKEA reklame u ovom digitalno oblikovanom vizualnom sadržaju. Petrina fotografija Šoljanove ulice u perspektivi (s naslovom projekta) vidljiva je (ali umanjena) i na drugom plakatu projekta u objavi (koja također sadrži poneku riječ o ovom projektu) na poveznici.
Projektom su učenici (dvije INA LK i jedan D odjel) promicali ideju zelenog do-uređenja drvoredom, školi susjedne, velike travnate površine s gustim nizom jumbo plakata – s težnjom stvaranja drugačije slike svoga naselja. Projekt se temeljio na percepciji zelene površine kao trenutno važne, ali i “baštinski” potrebne urbane činjenice ovog naselja te konceptu prirodno i vizualno ljepšega dojma okoliša naspram postojećeg dominantnog niza komercijalnih jumbo plakata.
Projekt, prvotno naslovljen, Špansko hoće drvored, promijenio je potom ime u Plakatored za drvored, a podrazumijevale su se već odrasle sadnice u realizaciji.. Podržao ga je – preporučio Gradski ured za prostorno uređenje GZ , a Vijeće četvrti ga je (doista) namjeravalo realizirati…
U vrijeme covida će izgubiti svoju maskotu, “Dinka”, malo, trogodišnje školsko-dvorišno debalce/ sadnicu gingka bilobe (kojim je D razred svojedobno bio nagrađen od Hrvatskog šumarskog instituta za likov. radove, na njihovom natječaju). Stablo-“Dinka” je vjerojatno prelomio noćni šetač oko škole, obavljajući svoje poslove. Tim događajem, avantura ovog dugovječnog feniks-projekta i simbolično dolazi svome kraju (Špansko-m ipak neće drvored)
(Fotografija Lune Šolić, 8.D , 2021., podsjeća na neostvareni projekt njenog razreda)
LK – primjeri učeničke skulpture, fotografije osmih razreda i drugog iz izložbe likovnog kabineta/ Otvorena vrata 2019., koja je s oko 60 sati postavljanja, sama po sebi bila jedan mali (veliki) projekt.
